Sve ima svoje vrijeme. Djeca prihvaćaju savjete, zabrane, upute, kritike svojih roditelja gotovo bez prigovora do dobi od deset, jedanaest godina. Dotad smo im trebali reći ili zabraniti sve što smo smatrali potrebnim. Nakon te dobi to ide znatno teže. Ako je vaše dijete odraslo, nemojte ga neprestano preodgajati, pa čak ni onda kada ste vrlo nezadovoljni njime. Ono je rezultat vaših dobrih i loših postupaka, utjecaja sredine i samoodgoja, ali i rezultat utjecaja nama nepoznatih sila koje nas možda zbunjuju i plaše, ali moramo prihvatiti njihovo postojanje. Prihvatimo i volimo svoju „drukčiju” djecu nesebičnom ljubavlju. Ljubavlju koja mnogo daje, a malo traži za sebe. Jer oni sami utiru svoj životni put, pa čak i onda ako nije onakav kakav bismo im mi izabrali.
