Mnogi roditelji nalaze se u situaciji da njihovi savjeti i primjeri kako se uči ne dopiru do njihove djece.

Važno je razlučiti proizlaze li slabe ocjene zbog slabe motivacije ili zbog teškoća pri učenju kao što su slabo pamćenje, loše povezivanje činjenica, pogrešno zaključivanje, neuočavanje bitnoga, nerazumijevanje gradiva, slaba koncentracija, disleksija...

Kao prvo, dobro je znati pravi uzrok zašto Vaše dijete nema volju za učenjem i prema tome poduzeti odgovarajuće mjere. Svako je dijete drugačije i ono što jedno motivira, ne mora i drugo.

Praktični potezi

Nemojte prisiljavati djecu na učenje, nego pronađite načine da ih se motivira, privoli i zainteresira za učenje. Pohvala je često najbolja ili dovoljna motivacija. Poticati na učenje ne znači i tjerati na učenje. Važno je djecu poticati, ali nikako tjerati. Potiče ih se s ljubavlju.

Važno je usaditi svome djetetu osjećaj odgovornosti što ranije.Objasniti djetetu da u životu postoje stvari koje se jednostavno MORAJU odraditi, sviđalo se to nama ili ne. Svako drugo podilaženje, u vidu instrukcija, upisivanja u drugu školu i sl. samo je medvjeđa usluga gdje se prst upire u nešto drugo, a ne u dijete kome se naprosto ne da učiti. Iluzorno je i nema nikakve svrhe tražiti opravdanja u vanjskim okolnostima.

Ne učite i ne pišite zadaće umjesto svog djeteta - tako činite više štete nego koristi. Nemojte mu davati gotova rješenja. Kad djetetu nešto nije jasno, roditelji ponekad gube strpljenje i pribjegnu lakšem načinu pa djetetu ponude gotovo rješenje. No time mu odmažu i onemogućavaju njegovo osamostaljivanje. Bolje je djetetu pružiti podršku, uputiti ga kako riješiti zadatak ili problem, ali samostalno.

Pomozite djetetu naći smisao - još bolje od nagrada, kazni i prijetnji djeluje samomotiviranost.

• zmislite igru pronalaženja pozitivnog u naizgled dosadnim stvarima
• prikažite učenje kao natjecanje
• pomozite djetetu pronaći njegov stil učenja
• predložite grupno učenje/ učenje u paru
• učenje naglas
• izradite zajedno plan učenja.

Budite UZOR!

• Najbolji je način da promijenimo svoju djecu taj da promijenimo sebe.
• Želimo li postići da naša djeca čine ono što od njih očekujemo i/ili zahtijevamo, potrebno je pridobiti njihovo poštovanje i ljubav, ako to nedostaje u nekoj mjeri.

Kako uči Vaše dijete?  Ispunite zajedno TEST.

Ime Kamenica

Riječ kamenica označuje kamenu posudu za vodu kakva se još i danas često nalazi u crkvama. No, vjerojatnije je da je Kamenica dobila ime po tlu i okolišu u kojem se nalazi. Podnožje Ravne gore kamena je gromada pokrivena vrlo tankim slojem zemlje. Na kamenje se nailazi na svakom koraku. Natpis mjesta s ovakvim imenom vrlo je čest.

Povijest mjesta

Krenete li prema Ravnoj gori s lijeve strane vidjet ćete ruševine staroga grada. Od nekad snažnog čuvara ravnogorskih vrata ostao je samo zid obrambene kule. Inače, bila je to peterostrana tvrđava za smještaj gospodara, vojnika i posluge. Ne zna se kad je sagrađena, vjerojatno u drugoj polovici 13. stoljeća jer se i župa spominje pod naslovom "de Kamenicza".

Prvi put se u ispravama kamenička tvrđava spominje 1399. godine u darovnici kralja Sigismunda Hermanu Celjskom.

Kraljevska dinastija Celjskih uživala je Zagorje do svog izumiranja 1456. godine. kada je u Beogradu Ladislav Hunjadi ubio posljednjeg njihovog izdanka Ulrika, a njegova udovica prodala zagorsku grofoviju Janu Vitovcu, vojnom zapovjedniku Celjskih.

U ratu između Matijaša Korvina i njemačkog cara Fridricha, Vitićevi su sinovi prešli na Fridrichovu stranu te im je zbog nevjernosti oduzeta grofovija. Matijaš Korvin darovao je grofoviju nezakonitom sinu Ivanišu. Ivaniš dovodi nekoliko mađarskih obitelji Ratkaja i Pethoe. Kamenički posjed daruje Ivanu Gyulayu do izumiranja 1568. godine.

Udovica Ivaniša Korvina Beatrice Frankopan daruje Kamenicu lepoglavskim pavlinima, a kasnije pripada Jurju Draškoviću. Pavlini nisu mogli preuzeti Kamenicu jer darovnicu nije potpisao kralj, ali poslije nestanka Gyulaya i dodjeljivanje Trakošćana i Kamenice grofu Jurju Drašković, zagrebačkom biskupu i hrvatskom banu. Pavlini su digli sudsku parnicu za Kamenicu. Ova je parnica između pavlina i Draškovića trajala nevjerojatno dugo: oko 130 godina.

Tek nakon 1730. g. Banski stol presudio je spor u korist Draškovića. Prema tumačenju presude, Kamenica je neodvojivi dio vlastelinstva Trakošćan, a njega je zakonitom darovnicom iz 1568.g. dobio Juraj Drašković.

Kamenica nekad

Počeci škole u Kamenici

Prema zapisima iz 1666. g. školnik tj. prvi seoski učitelj iz Kamenice ne postoji jer župljani šalju djecu u školu u Varaždin.

Deset godina kasnije u Kamenici postoji učitelj, ali je prestao poučavati jer mu mještani u tim teškim vremenima nisu mogli plaćati pa sada služi samo crkvi dok je prije i poučavao djecu. Godine 1708. školnik je Juraj Dijanković, koji je ujedno i zvonar.

1929. školnik i zvonar je Josip Galjuf. Za službu dobiva od selišta četvrt mjerova uroda, a za zvonjenje jedan groš.

Za školnika je 1732.g. dovršena kuća i kupljena livada i dvije oranice. Od 1805.g. u Kamenici nema pučke škole, a kuća za školnika potpuno je propala.

Od 1789. g. Kamenica postaje samostalna župa, a pripadaju joj sela: Bedenec, Crkovec, Jerovec, Podgorje, Vrhovec i Žarovnica. S istočne strane graniči s Klenovnikom, s juga je rijeka Bednja dijeli od Lepoglave i Ivanca, na zapadu međaši sa Bednjom, a na sjeveru Višnjica.

Odredbom cara Franje I. utemeljena je u Kamenici općinska seoska škola u prosincu 1830. godine.

Ta je škola bila podijeljena u dva razreda. Djeca oba spola trebala su polaziti školu  dvije, a najviše tri godine.