O utjecaju medija na razvoj djece puno je istraživanja. Većina studija pokazuju da je taj utjecaj negativan, a najnovija ide još dalje i tvrdi da previše vremena provedenog u gledanju televizije utječe na razvoj dječjeg mozga na način da mijenja moždanu strukturu.
Što dijete više vremena provodi ispred televizijskog ekrana, promjene na mozgu su složenije, tvrde stručnjaci s japanskog Sveučilišta Tohoku koji su proveli studiju koja je provedena nad 276 djece starosti od 5 do 18 godina, koja gledaju od 0 do 4 sata dnevno televiziju, odnosno prosječno 2 sata dnevno.
Iako ima i zagovornika kako suvremeni mediji idu u prilog razvoju djece i mladeži, u jednome se svi slažu: televizija stimulira djetetov mozak i plijeni mu pažnju, ali ga ne hrani i ne razvija.
Učiteljica Bernarda Kljunić, učiteljica 4. razreda, prošle je školske godine započela projekekt s učenicima „ 10 dana bez ekrana“ po uzoru i način kako ga provodi udruga CINAZ koja je i osmislila taj projekt, a ove ga godine nastavila učiteljica 3. razreda Višnja Rodek.
Projekt nije novina. Započeo je 2008. godine u Francuskoj. Sam projekt je pokazao da su djeca “zarobljena medijima”. Udruga CINAZ je prilikom osmišljavanja projekta Deset dana bez ekrana pošla od pretpostavke da je problematika pretjeranog konzumiranja i ovisnosti o medijima kod djece i mladih već toliko uznapredovala i nadrasla mogućnosti „otpora“, da se oni više i ne mogu sami oduprijeti. Stoga im je nužno pomoći što širom i umreženijom aktivnošću, metodama i načinima koji potiču njihovo sudjelovanje i zanimanje.
Namjera je akcije da se pridonese drugačijem korištenju ekrana, da se potakne kritički stav i promišljanje mladih u odnosu na ponudu konzumerski orijentiranog svijeta, ali i da se vidi koje su druge mogućnosti organizacije slobodnog vremena učenika. Dakle, učenici 3. razreda (sadašnji 4. b razred) kao i 3. b razred trebaju provesti desetak dana na način da svoje slobodno vrijeme organiziraju bez gledanja televizije, sjedenja za računalima i sl. Roditelji s zajedno s učenicima osmišljavaju njihovo slobodno vrijeme i zajednički potpisuju izjave u kojima su učenici navodili što su radili umjesto sjedenja pred ekranima.
Projekt je završio, a iskustva nisu baš ohrabrujuća. Dio učenika nije izdržao bez ekrana, dio je pronašao nove načine korištenja slobodnog vremena, ali svi se slažu u jednome – bilo je jako teško izdržati tih deset dana i ne znaju kako bi uopće mogli živjeti bez suvremene tehnologije.
O nama iz medija: